Rijeka i Opatija

Učenici, nastavnici i mi volonteri odlučno smo krenuli na put prema Rijeci i Opatiji.

Rano ujutro smo se skupili kod Velesajma u busevima, neki su kasnili, nećemo ih imenovati. Nakon sto smo pokupili zakašnjele putnike vrijeme je bilo da krenemo prema našem odredištu u Fužinama. Fužine su bile kratko stajalište no popili smo dobru kavu. Nakon još malo vožnje i pjevanja od stražnje strane busa stigli smo u Trsat. Trsat je bio predivan i vidjeli smo predivnu staru tvrđavu i crkvu koja nas je oduševila svojim lijepim vrtovima.Rijeka je slijedila nakon toga. 

Rijeka je bila lijepa i nekim čudom suha (nije bilo poznate Riječke kiše). Prošetali smo gradom, neki su posjetili muzeje, fino smo papali i uzivali u lijepom danu.


Nakon kratke vožnje na red je došla i Opatija. Uz najskuplju kavu na svijetu tu je i vrlo poznat najskuplji sladoled na svijetu, onaj u Veneciji nije mu ni blizu no 2 € će vam izac iz džepa ionako pa zasto ne. Opatija je bila topla, dovoljno za to da se neki učenici bace u more i da mene opali val i smoći mi nove bijele tenisice. Ako ste mislili da je to samo kod nas slučaj, nije. Svaki put kao nepisano pravilo kada dođete u Opatiju morate se baciti u more. Posejdon zahvaljuje naših učenicima i mojim tenisicama te se nada da smo uzivali. 


Uzivali jesmo jer kada je bio kraj i vrijeme za odlazak, teško je pao. Bus mirniji, učenici umorniji i profesori veseliji krenuli natrag prema Zagrebu. 

Put je bio lijep i mi kao volonteri uzivali smo u ovom lijepom putovanju. 


Ponovilo se. 


Students, teachers and us volunteers decidedly set off on our way to Rijeka and Opatija. Early in the morning we gathered at the Fair in buses, some were late, we will not name them. After we picked up the late passengers, it was time to head towards our destination in Fužine. Fužine was a short stop, but we drank good coffee. After some more driving and singing from the back of the bus, we arrived in Trsat. Trsat was beautiful and we saw a beautiful old fortress and a church that delighted us with its beautiful gardens. The river followed after that. The river was beautiful and miraculously dry (there was no known river rain). We walked around the city, some visited museums, we had a good time and enjoyed the beautiful day. After a short drive, it was Opatija's turn. Along with the most expensive coffee in the world, there is also the very famous most expensive ice cream in the world, the one in Venice is not even close to it, but €2 will come out of your pocket anyway, so why not. Opatija was warm, enough for some students to throw themselves into the sea and for me to get hit by a wave and find new white tennis shoes. If you thought that this was the case only here, it is not. As an unwritten rule, every time you come to Opatija you have to throw yourself into the sea. Poseidon thanks our students and my tennis shoes and hopes that we enjoyed ourselves. We enjoyed it because when it was over and time to leave, he fell hard. The bus was calmer, the students more tired and the professors more cheerful headed back towards Zagreb. The journey was beautiful and we as volunteers enjoyed this beautiful journey. May it happen again.










Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Volontiranje - Sara Blažeković

Prvi Dio moga volontiranja

Novi Vinodolski maturalno putovanje